Na današnji dan, 28. listopada 1950. osnovana je Torcida, navijačka skupina splitskog Hajduka i najstarija navijačka skupina u Europi. Sretno!

Bez atmosfere na stadionima nogomet kao najpopularniji sport na planetu ne bi niti postojao ili barem ne bi imao onu snagu i utjecaj koji ima sve do ovih modernih vremena. Naime, gledanost je ono što povećava zanimanje sponzora, sponzori znače novac jer im je bitna reklama, a sve to pokreće biznis koji je nogomet do danas razvio do neslućenih granica.

Baš danas smo, nažalost, u mogućnosti najbolje osjetiti koliko je bez navijačkog živog huka i atmosfere sve isprazno i manje zanimljivo. Zato je i jasno kako pravi cilj onih koji revno pune tribine stadiona svog voljenog kluba s tim nema nikakve veze. Štoviše, ništa od toga nije ni krenulo iz takvih pobuda i namjera, nego iz čiste ljubavi prema klubu koji predstavlja tvoju zemlju, ali prvenstveno tvoj grad iz kojeg potječeš, jer to je tvoj identitet s kojim se identificiraš i u potpunosti izjednačavaš. 

Upravo tako je Split živio još od 1911. kad je osnovan njihov Hajduk. Najvjerniji dolazili su bodriti Bile na domaćem terenu, ali već od 1927. krenuli su i na organizirana gostovanja. HAŠK-u u Zagrebu prvo, a onda i u inozemstvo 1936. protiv Rome. Takav početak skupljanja onih koji ostavljaju glasnice i srce za bilu boju i Majstora s mora gdje god igrao, naveo je splitske studente u Zagrebu, a sve na poticaj bezvremenskog Bajde Vukasa, čija je impresija brazilskih navijača i atmosfere ostala toliko zpanjujuća, da službeno osnuju navijačku skupinu i daju joj ime Toricda. To se dogodilo 28. listopada 1950. godine, dan prije velikog obračuna s Crvenom zvezdom. Zanimljivo, kopačka kojom je legendarni Božo Broketa zabio Zvezdi ljubila se, a navijači grlili i veselili do iznemoglosti. To prvenstvo Hajduk je osvojio bez poraza. Sve skupa bilo je čudesno i neponovljivo.

Danas, 70 godina kasnije, Torcida je i dalje tu. Tu na sjeveru poljudske ljepotice. Svaka utakmica novi je iskaz poštovanja, vjernosti, odanosti, podrške, ali i neizmjerne ljubavi koju Torcida osjeća prema voljenom klubu. Osjetili su to ne samo klubovi iz Hrvatske i bivše Jugoslavije nego i brojni velikani ovog sporta, poput Intera ili Rome 2003. kad je Torcida u Rimu ispričala svoju gostujuću priču koja ne samo da se još prepričava, nego će se još daljnjim naraštajima prepiričavati. Uostalom, bilo je to i ponavljanje puta na koji su se prvi put otisnuli u inozemstvo spomenute 1936.

Ako je Hajduk duša i srce Splita i Dalmacije, a je, onda je Torcida duša i ono srce koje kuca za Hajduk. 'Moredu krepat i kraljevi i carevi, ma Hajduk će ostat', senzacionalna je rečenica neponovljivog Borisa Dvornika u Velom mistu. I doista, propale su razne države, kao i razni režimi, ali Hajduk je uvijek bio tu. Stoga Torcida kao najstarija navijačka skupina u Europi s ponosom može uskliknuti 'Hajduk živi vječno!'. Klub će uvijek biti kontra režima, a Torcida njegov branik i stub koji će stajati iza njega i djelima ispunjavati stihove pjesme koju jednoglasno pjevaju na Poljudu, 'Ja ću te braniti, od svega braniti. I kad te napuste svi uz tebe ostati, zauvijek ostati.'

Problema će uvijek biti, uspona i padova nikad dosta, od pojedinca do grupe, pa i cjelokupnih kompanija i organizacija, ali jedno je jasno. Hajduk mora ostati Hajduk i Hajduk mora biti simbol i ponos Splita, Dalmacije, a onda i Hrvatske u svijetu. To je ono što Torcida ističe i ono što Torcida naglašava jer "tuđi čovik nikad neće znat' šta to veže dalmatinske ljude".
Možete doći na bilo koji stadion na svijetu, ima nešto ljepših i modernijih. Ima klubova trenutno boljih i uspješnijih. No, nigdje nećete osjetiti takvu ljubav, takav elan, takvu emociju i iskrenu strast prema klubu i bojama kao što je to na Poljudu. To su osjetili neki od najboljih igrača svijeta poput Javiera Zanettija ili Andresa Inieste koji su ostali zapanjeni količinom navijačke čarolije koju im je predstavila Hajdukova mnogobrojna obitelj. A ima li naposljetku većeg priznanja od onog kad ti čelni čovjek najvećeg rivala kaže da bi, kad bi imao Torcidu pokorio Europu.

Dalmacija, Split i Toricda žive Hajduk, a čak i danas kad se klub bori sa svojim vlastitim problemima i nedostacima, ona mu ne okreće leđa. Naprotiv, članova kluba sve je više, tribine punije nego u ostatku HNL-a zajedno, a podrška ne prestaje. Sve to iz neizmjerne ljubavi i onog uvijek inatljivog, prkosnog, kojeg samo oni posjeduju i ljubomorno ne daju- dišpeta.
Vjerujemo da će po najavama proslaviti i jače i bolje nego za neviđenu stotu godišnjicu Hajduka, kao što i najavljuju. Split u ovom trenutku gori, baklje se pale, sedamdeseti Torcidin rođendan Splićani slave.

Sretan 70. rođendan najstarijoj navijačkoj skupini u Europi- Torcidi i njihovim članovima koji su uvijek na prvoj liniji, bilo da je riječ o klubu, borbi za poštenje u hrvatskom nogometu, davanju krvi, gašenju požara ili čuvanju domovine Hrvatske. Sretno!