Tijekom posljednjih tjedana bili smo svjedoci kako su se znanstvenici stavili u službu društva da bi opisali evoluciju bolesti COVID-19. Međutim, u današnje vrijeme ono što je najzanimljivije nije objasniti kako smo stigli ovdje, već shvatiti koji je najprikladniji način za povrat normalnosti.

Vraćanje sportaša na terene i samim time njihovih sportova na naše TV ekrane je jedan od najboljih znakova da se stvari (makar prividno) vraćaju u normalu. To bi mogao biti ključni čimbenik i očuvanje mentalnog zdravlja sviju nas...

Iz dana u dan čitate vijesti i nagađanja o tome kada bi se koja liga trebala nastaviti, ali španjolski znanstvenici ipak su bili malo konkretniji. 

Javier M. Buldú i Daniel Ruiz Antequera iz Centra za biomedicinsku tehnologiju (Madrid), zajedno s Jacobom Aguirreom iz Centra za astrobiologiju (CSIC-INTA), posljednjih nekoliko tjedana rade na matematičkom modelu koji opisuje kako bi se COVID-19 mogao širiti među nogometašima La Lige uzimajući u obzir tri moguća izvora zaraze. 

Na temelju simulacija provedenih s dosadašnjim procjenama znanstvene zajednice s epidemiološkim parametrima, rezultati njihova istraživanja povlače sljedeće zaključke:

Za reaktiviranje LaLige (a isto se može primijeniti za veliku većinu liga svijeta), potrebno je ispuniti sljedeće preduvjete: 

1. Skraćivanje vremena između utakmica umanjuje rizik od širenja bolesti COVID-19 tijekom cijele sezone. Što je sezona sažetija, to je manji rizik od zaraze.

2. Testovi tipa PCR trebali bi se provoditi na svim nogometašima u natjecanju. U ovom kontekstu treba isključiti brza ispitivanja antitijela i antigena, jer su manje pouzdana i nisu učinkovita dok infekcija ne napreduje dobro.
Testovi bi se trebali provoditi kontinuirano na svim igračima u natjecanju, a optimalni je scenarij jedan test dnevno.

3. Okolina igrača važna je za uvođenje bolesti u sustav. Potrebno je da igrači pokušaju ograničiti svoje društvene kontakte što je više moguće i da je dinamika s tehničkim tijelima što je aseptičnija.

Hoće li biti moguće provesti ove mjere? Očito je da primjena svih mjera koje predlaže model uključuje troškove. S jedne strane, smanjenje vremena između utakmica može biti problem za igrače s fizičkog stajališta.

Najveće prepreke ovom modelu:

1. Vrijeme oporavka bi se smanjilo i rizik od ozljede neizbježno bi se povećao. Moglo bi se timovima povećati rotacije igrača, što bi koristilo momčadima s duljim popisima.
2. Što se tiče testova, uključenost LaLige trebala bi biti maksimalna, pružajući podršku i sredstva neophodna za provođenje tako velikog broja testova u tako kratkom vremenu. Međutim, ta je mjera ključna. Bez učinkovite politike u tom pogledu, rizik od ponovne infekcije u natjecanju naglo bi se povećao.
3. Osim toga, osobni troškovi igrača bili bi također vrlo visoki i zauzvrat bi ih bilo teško kontrolirati. Minimiziranje kontakata s drugim pojedincima značilo bi ograničiti njihova putovanja, javne događaje i, općenito, minimizirati interakcije s ljudima izvan obiteljskog okruženja. Hoće li igrači biti svjesni preuzeti ta ograničenja?